Naslovna Kolumne Trbušni ples dukljanske države

Trbušni ples dukljanske države

0
Vojin Grubač

Piše: Vojin Grubač

Internet portal “Borba” je krajem aprila prenio informaciju o znakovitom događaju koji se desio u jednoj osnovnoj školi u Podgorici, gdje se proslavljao Dan oslobođenja Turske.

Da, baš oslobođenja Turske! A ne Dan oslobođenja Crne Gore od turskog okupatora – koji je čuda i jade činio na Balkanu pet vjekova.

W3Schools

U tom tekstu se, između ostaloga, navodi sledeće:

“Osnovna škola “Oktoih” organizovala je danas trbušni ples maloljetnih djevojčica u čast Dana nacionalnog suvereniteta i Dana djeteta Turske. Da skandal bude još veći, sve je to organizovano u čast Dana oslobođenja Turske.” (1)

Trbušni ples maloljetnih djevojčica!?

A zatim, slijedi ova informacija: “Djeca pomenute škole su mahala zastavama Turske, uz aplauze roditelja i gostiju.” (1) Djeca u školi mahala zastavama Turske?!

Što crnogorski funkcioneri ne igraju trbušni ples?

Uz napomenu da su “učenici i nastavnici pripremili bogat program za sve goste”, nabrojani su i gosti: ”Ambasadorka Turske u Crnoj Gori Songul Ozan, predstavnici Udruženja turskih biznismena i investitora u Crnoj Gori i predstavnici TIKE – Turske agencije za međunarodnu saradnju i koordinaciju”, pa tekst zaokružen konstatacijom fakta: “Maloljetne djevojčice su igrale trbušni ples pred očima roditelja, turskom ambasadorkom i tamošnjim biznismenima”. (1)

Elem, nema sumnje da je Damir Šehović, ministar prosvete Crne Gore bošnjačke nacionalnosti, ovim postupkom napravio krupan incident.

Jer, škola nije mjesto gdje se mogu i smiju praviti ovakvi bizarni spektakli. Ako se u Crnoj Gori već počeo proslavljati Dan oslobođenja Turske, onda bi red bio da se to uradi u predsjedničkoj rezidenciji na Cetinju.

Trbušni ples djece u „Oktoihu“, preuzeto sa „Fos media“

Gdje bi, poslije razgibavanja kukova, pred očima uvažene turske ambasadorke Songul Ozan, i visprenih turskih biznismena, zanosno otpočeli miješati stražnjicama visoki funkcioneri crnogorske države, kao i dukljanski intelektualci, ideolozi, istoričari i novinari, recimo.

Jer, može li iko zamisliti situaciju, da se u nekoj turskoj školi u Istambulu proslavlja Dan oslobođenja Crne Gore od Turaka, sve uz gusle, gdje crnogorski guslar pred osnovcima opjevava oslobođenje od Turaka, dok svi srećno mašu crnogorskim krstašom barjakom? Naravno, ne!

Pa, to se danas ne može u Crnoj Gori desiti, a ne u Istambulu, da se razumijemo!

Može li, ministre Numanoviću, malo gusala u nekoj osnovnoj školi, recimo u Rožajama, gdje će se opjevati izganjanje Osmanlija iz Crne Gore, sve uz vijorenje krstaša barjaka? Ne!? A zašto?

Dukljanska perverzna praksa veličanja otomanskih zločina

I tako, ako je vjerovati crnogorskim Dukljanima- “Crna Gora nikad nije bila pod Turcima”, za razliku od “Srba, koji su pod Turcima bili pet vjekova”.

Slijedeći tu dukljansku logiku, Crna Gora se nikad nije oslobađala od Turaka, jer nije bila pod Turcima, pa samim tim – Turci nikako nisu mogli biti okupatori.

Ipak, nedavno se pojavila mapa hronologije otomanske okupacije, gdje je grafički ucrtano koliko je koji region na Balkanu bio pod Turcima. Red je da vidimo – kakva je situacija bila sa “nikad okupiranom Crnom Gorom”.

Podlovćenska Crna Gora, ispalo je po mapi- bila je pod Otomanima 195. godina.

Nikšić je bio pod Turcima 395. godina, Podgorica 399. godina, Pljevlja i Bijelo Polje po 429. godina, a Rožaje se nalazilo- 457. godina pod turskom okupacijom.

Ne želeći da vide fakte, pojedini dukljanski pseudointelektualci su žestoko odlijepili.

Rugali su se, rzali od smijeha nad pravoslavnim žrtvama terora otomanskih najezdnika, misleći da takvog terora nikad nije bilo na tlu Crne Gore.

Već smo ranije spominjali Borislava Cimešu, dukljanskog kapitalca u ismijavanju žrtava turskih zločina, koji je tvrdio kako su Srbi “šetali opanke konje Turcima”, a Crnogorci nisu, jer “Crna Gora nije bila pod Turcima”.

A kako je Cimeša ismijavao žrtve turskog nasilja, najbolje možemo vidjeti kroz par inserata iz jednog njegovog teksta. (2)

Naime, u jednom svom bizarnom tekstu, Cimeša tranja sledeće: „Lišeni etičke tradicije i opterećeni hipotekom i komleksom zakona prve bračne noći- potomci turske raje stavili su vodanje konja i opanaka, dok im se Turčin naslađivao ženama, pod cenzuru.” (2)

Potom produžava ovako: „U ‘Mađarskoj hronici’ opisuju se tatarski odredi turskog askera koji su ‘Djevice i privlačne žene sa ljepote svoje ili sa cvijetne dobi sačuvali za svoj razvrat, strahovito ih mučili i silovali. Pred muževima su izvodili nasilje nad njihovim ženama, a zatim očeve primoravali da skrnave rođene kćerke’“. (2)

Milo i manjine protiv Srba
Karikatura: Goran Šćekić

Iz toga je Cimeša izvukao zaključak da su svi narodi, osim Crnogoraca, niža rasa- pa ih treba ismijavati, uzdižući na kostima nevinih hrišćana – “velikog sebe”?!

Sada mu ostaje da pogleda mapu, i još jednom pročita kolumnu “Rasna teorija, s one strane uma: Imago animi sermo est!” (3), te zarza od smijeha nad samim sobom, nad svojom patologijom, i poganštinom koju širi oko sebe.

Piper u transcendentalnoj meditaciji

Nešto drugačiji od Cimeše, ali na istom talasu bizarnosti, doduše specifične, je crnogorski intelektualac Boris Ristović.

Naime, Ristović, ponosno ističući da je Piper, ismijava po FB kolege iz drugih krajeva Crne Gore – i to onih predjela koji su duže bili pod Turcima.

Tvrdeći da su im preci, muškarci- “šetali opanke Turcima”, dok su im Turci silovali žene i kćerke, te predstavljaju nižu rasu u odnosu na njega, Pipera, čiji preci “to nisu radili”!?

Dakle, ovdje već imamo primjer da Crnogorac Ristović ismijava i unižava Crnogorce koji su duže bili pod turskom okupacijom, naslađujući se turskim zločinima koji su činjeni nad njihovim precima.

Šta je ovo, i da li je to normalno?!

Koliko je to nenormalno, najbolje se može ocijeniti kada se podsjetimo da su Brđani – Piperi i Bjelopavlići ušli u sastav Crne Gore nakon bitke na Martinićima, koja se dogodila 1796. godine.

Dakle, poslije trovjekovnog robovanja pod Otomanima!

A šta se dešavalo s Piperima i Bjelopavlićima do oslobođenja od Turaka, najbolje se može vidjeti u jednoj poslanici Sv. Petra Cetinjskoga.

Sv. Petar Cetinjski – turska tiranstva i zulumi

Naime, Sveti Petar Cetinjski je „4. dekabra 1827. godine na Cetinju“ sačinio poslanicu koju je naslovio: „Ot Nas Vladike Petra – Blagorodnoj gospodi glavarima i starješinama i svijema Bjelopavlićima drago pozdravljenje“, koja potom ide ovako:

Eto četrdeset godinah, otkada ste vi, s pomoću Božjom i vaše braće Crnogoracah s mojim velikim trudom i troškom, skinuli s vašega vrata žestoki jaram i sendžir turski i otkada ja vas učim, molim i zaklinjam da u miru i u slogi živite, da za svoje dobro i poštenje radite, da svojy slobodu ljubite i utvrdite i da nigda ne zaboravljate ono što su vaši roditelji i praroditelji u ljutu nevolju pod turskim tiranstvom i zulumom trpjeli.“ (4*, posl. 193.)

A zatim, u okviru poslanice, Sv. Petar Cetinjski nabraja ta „turska tiranstva i zulume“ koje su „roditelji i praroditelji trpjeli“, te ih taksativno navodi ovako:
„I eto danas, hvaleći Boga, ne idete na turski izmet, ne dajete turskoga harača, ni turskoga poreza ni poklona ni turske globe nikakve, ne dočekivate Turke na konake, ne mijete turske noge, ne trčite po selima da tražite med i maslo, kokoške i jaja i ostalo što Turci ištu;

Ne brekte vam i ne zapovijedaju, kako ćete im koje jelo skorije izgotoviti, ne psyjy vam vjery i zakon, ne nazivaju vas krmcima od krmakah, a žene vaše krmačama od krmačah, ne plaćate im žvakalice, zašto su zube slomili o vašemu hljebu, ne provodite turske konje i ne dajete im zob i sijeno;

Ne vežu vas pri stropištam u vaše kuće i ne vode svezanijeh ruku naopako za ličine, ne gnjijete u turske tamnice i sendžire i ne vješaju vas o vrbama i na spuška vješala, ne bijy vas čibucima, nogama i zamlaticama, ne grabe vaše žene iza živijeh muževah i đevojke vjerene i nevjerene na sramotu… Među tijem ostajem vaš, ako hoćete, dobroželatelj. Na Cetinje, 4. Dekabra 1827. Vladika Petar.” (4*, posl. 193.)

Izopačena država- programirano gibanje državnog trupa

Da se razumijemo, strašne stvari- koje za nauk svima napominje vladika Petar Prvi- su bile norma takozvanog mirnodopskog pakla u Otomanskom carstvu. To je bilo u vrijeme mira, u periodu kada nije bilo pobuna hrišćana.

I sve se to dešavalo na cijeloj teritoriji današnje Crne Gore- u rasponu od dva do pet vjekova, zavisno od regiona.

Dakako, i u krajevima odakle su Ristović i Cimeša. Pa se sada mogu radovati, do mile volje- turskim zločinima nad svojim precima, koji su zakonomjerno bili raskubani kao i svi drugi hrišćani!

Ispalo je sledeće – pljuvajući i ismijavajući druge – popljuvali su i ismijali sebe, možda potpuno nesvjesni toga što čine.

Sve paleći nečovječnom retoprikom plitke umove, koji su ih horski pratili po socijalnim mrežama, ponavljajući njihove neadekvatne teze. Čudno!

Na drugoj strani, unošenjem turskih zastava i trbušnog plesa u crnogorske osnovne škole, ministar Numanović je napravio grub sistemski i ideološki faul.

Zato bi bilo lijepo da sledeći put, kada crnogorski zvaničnici budu proslavljali Dan oslobođenja Turske, organizuju trbušni ples na nekom prikladijem mjestu.

Recimo, u zgradi neke državne institucije- pa neka tamo plešu trbušni ples državni funkcioneri, sve mašući turskim zastavama. Niko im smetati neće.
Nema sumnje da nad svim ovim ideološkim orgijama budno bdije sami vrh dukljanske države, jer se ovo Crnom Gorom više ne može nazvati.

I dok se kunu da rade na razvoju državnog i nacionalnog identiteta, po faktu oni razaraju državu i efektivno ruše crnogorski nadnacionalni identitet i viteški duh koji je brižljivo čuvan i razvijen kroz istoriju.

Upravo zato – danas prisustvujemo bizarnom trbušnom plesu dukljanske države, koja gibanjima svog državnog trupa – satire čast naroda, pravoslavnog, zvali se oni Srbi ili Crnogorci.

I to radi sistematski, kao po nekom unaprijed pripremljenom programu, vjerovatno da bi se bar malo prikrilo ekonomsko razaranje države i katastrofalno osiromašenje naroda, koje se paralelno sprovodi.

Reference:

(1) (Skandal u školi “Oktoih”: Maloljetne đevojčice igrale trbušni ples u čast Turske!”, portal Borba, 25 april 2019)

(2) (“Neki običaji kod Srba – Antinomije etosa i interesa”, Borislav Cimeša, portal Crnogorska pitanja, portal Bosna- onlajn)

(3) ( “Rasna teorija, s one strane uma: Imago animi sermo est”, Vojin Grubač, portal IN4S, 04.07.2017.)

(4) (“Poslanice”, Petar Prvi Petrović Njegoš, posl. 193., izdavač Svetigora, Cetinje, 2006.)

POSTAVI ODGOVOR:

Please enter your comment!
Please enter your name here