Naslovna Izdvojeno Slovce kraj mora, tamo gdje je Srbija

Slovce kraj mora, tamo gdje je Srbija

0
manastir Savina

Piše: Marko Kovačević

Upravo u ovim danima, kada se prije 105 godina odvijala čuvena Cerska bitka, vojska fon Poćoreka i cara Franje Josifa se povampirila u Crnoj Gori.
Prijete da će presuditi pjesmi Tamo daleko, baš kao da se rukovode proglasom za objavu rata Srbiji koji je izdala vlada Austrougarske 28. jula 1914. godine.

Hoće da trube, koje tako lijepo sviraju Marš na Drinu, potjeraju, kao da su za to dobili nalog od Franje Josifa lično. U jednom stroju, Švabe, fašisti, nacisti, domobrani, ustaše, šuckori, handžar divizijci, nalogodavci iz prošlih vremena i izvršioci iz vremena sadašnjeg. Izvršioci koji su srpskog imena i prezimena, srpskih predaka i vjere, ali duše podušmanjene i u crnilo dželata srpskih zavijene.

W3Schools

Udaraju na pjesmu i svirku srpskoga naroda. Zato što znaju da „pjesma nas je održala, njojzi hvala“. Tamo daleko, Marš na Drinu, srpske gusle – pjevali smo i pjevaćemo i kad se veselimo i kad nam je najteže. Guše i zatiru, prijete i lome, grade svoje kule od pjeska, koje jedan zvižduk Marša na Drinu sruši, koje jedno horsko pjevanje, kojim podražavamo sve junake sa Krfa koji su tamo tužili za otadžbinom, lomi i ruši i baca na pučinu morsku. Na kojoj ih dočekuju stanovnici Plave grobnice, da im ni tamo ne daju mira. „Grobovi naši boriće se s vama“ reče pjesnik. Svi pali junaci srpski u humkama i iz dubina morskih sa nama su u stroju. Mi smo nepobjedivi. Našu pjesmu nebesa poju.

Kada planine, preko kojih su prelazili mučenici koji su na Krfu pjevali Tamo daleko, Šiptari proglase za „Albanske Alpe“ i ističu po njima albanske zastave na njih ne dižu hajku. Zato što su oni sa njima u istoj vojsci. U vojsci Isa Boljetinija, koji je kidisao na Podgoricu za račun Austro- Ugara.

Stavili su se u službu vojske koja je poražena u Prvom svjetskom ratu i pokušavaju da pobjede humke junaka i njihove podvige.

Svakome od njih smeta da bude zavjetna crkvica Njegoševa na vrhu Lovćena jer je njihov komandant Stjepan Sarkotić fon Lovćenberg lično. Isti onaj koji je prvi put srušio Njegoševu kapelu i osvojio Lovćen 1916. godine ratujući sa Lovćenskim odredom Vojske kraljevine Crne Gore.Isti onaj koji je prije toga u 45. Vražjoj diviziji Austro-Ugarske vojske bio komandant njihovom najvećem idolu Josipu Brozu. Za simbol su uzeli lik Sarkotićevog kaplara. Za himnu stihove činovnika NDH, koja je napravila Jasenovac. A za neprijatelje svoj narod i njegove najveće junake i ljude. Bravo kreteni, rekao bi neko. A mi normalni, samo zapjevamo Tamo daleko.

„Mala li je žertva sva Srbija, od Dunava do mora sinjega“… Eto i Njegoš u Gorskom vijencu naznači da je i „kraj mora“ Srbija. Žrtvovana, ponižena, kompromitovana, razapeta…ali koja vaskrsava. I kraj mora i kraj Dunava!

(Autor je portparol Nove srpske demokratije)

POSTAVI ODGOVOR:

Please enter your comment!
Please enter your name here