Naslovna Kolumne Opasno vrijeme za Crnu Goru

Opasno vrijeme za Crnu Goru

0
Trobojka – izvorna zastava Crne Gore

Piše: Teodosije

Zašto toliko vlastima u Crnoj Gori smetaju Srbi? Kao da više nikome nije sporno da takav odnos vlasti nije onako uzgredan, pravno nezainteresovan i slučajnošću trenutka onako prolazan. Izgleda da su u Crnoj Gori „pravi Crnogorci“ po ukusu vlasti – oni koji prvo pojedu Srbina u sebi i da baš sama vlast svesrdno i ne baš bez nasilnosti – podržava taj identitenski kanibalizam.

Kanibalizam na koji se Srbi sa samog vrha podstiču u zamjenu da ne budu osuđeni na život u logoru neprijateljstva, suvišnosti i zabranjenog sjećanja.

W3Schools

To je postalo čak pitanje ekonomije nacionalizma i identiteta – ideloška paradigma, modus vivendi preživljavanja na čelu nove zapadne Crne Gore u kojoj je sve istočno postalo strano, subverzivno i neprijateljsko, da je i ulazak u NATO po toj teoriji bio nužan radi kolonijalizacije pravoslavlja i srpstva u Crnoj Gori, kao i izgradnja novih berlinskih zidova prema svemu onome što dolazi sa porukom i emocijom ćiriličnog pisma.

Ne mogu reći da su svi politički Srbi uvijek znali naći najbolji odgovor na takvu situaciju i da im je poltički stil uvijek akademski, tolerantan i onako kamerno stilizovan, ali možda baš u tom pomalo i pretjeranom naglašavanju istine, u toj naizgled spontanoj bučnosti i prirodnom kriku odjekuje sam poziv za spas.

U atmosferi životne ugroženosti koju osjećaju, a koja nekada sa daljine i nije razumljiva i pored svih dobrih namjera, ono što je nesporno je da Srbi danas u Crnoj Gori služe za tri stvari.

Prvo, da budu izmišljeni neprijatelji, stalno osumnjičena lica, kako bi se održavala vještačka homogenost ,,Novocrnogoraca“, ali i kontuinuitet vlasti, koja svoj privatni feud ne može kontrolisati bez proizvodnje straha od svoje pravoslavne braće i navodne velikosrpske ideje.

Drugo, Srbi su potrebni za ubrzanu proizvodnju ,,Novocrnogoraca“ čiji demografski rast potencijalno ima dva izvora: autentični (biološkim rađanjem u porodici Crnogoraca koji su se prilagodili novim zahtjevima toga imena) i asimilatorski (vještačkim, socijalnim pritiskom na Srbe da svoj izmišljeni identitet zamijene novocrnogorskim, kao naknadu za dalji opstanak i pravo na rad i život, jer tako nešto ni u snu ne bi mogli očekivati od Albanaca, Bošnjaka i Hrvata).

Treće, Srbi služe za proširenje životnog prostora ,,Novocrnogoraca“ kroz izazivanje kontinuirane migracije ka Srbiji i njihovim smanjivanjem u ukupnom broju stanovništva Crne Gore. Pored prisilne deidentifikacije ovako doprinose  realativnom povećanju broja ,,Novocrnogoraca“ u Crnoj Gori, ali istovremeno i albanskih i bošnjačkih etničkih zajednica.

Tako se nekadašnje većinsko pravoslavno biće Crne Gore ukupno smanjuje, a time i udaljava od svog izvornog početka, socijalne i kulturološke prirodnosti.

Ovakav momentum naglašene podijeljenosti dodatno komplikuje i najavljeni plan napada na Crkvu pravoslavnih Srba u Crnoj Gori kao istorijskog axis mundi-ja cjelukupne dokomunističke istorije Crne Gore.

Zbog svega toga, ovo je vrijeme opasno za Srbe u Crnoj Gori, ali još više za samu Crnu Goru koja nije bila i ne može nikada biti zabranjena država za Srbe koji su u njoj rođeni i u njoj žive stotinama i stotinama godina.

Oni moraju imati prava na punu slobodu i ravnopravnost da bi i Crna Gora bila slobodna i demokratska. Svaki korak ka ograničavanju prava Srba u Crnoj Gori znači i egzistencijalnu involuciju Crne Gore, njenu neizvjesnu budućnost i neželjenu radikalizaciju podjele.

Podjele koju niko ne želi, a za koju ostaju najodgovorniji oni na vlasti. Baš oni, jer – sve ovo pred našim očima i nije ničija druga zamisao, niti plan za budućnost, do samog gospodara katuna i brda, ali ne i primorja gdje je odavno ostao bez potrebne podrške.

Pročitajte još:

Tamo daleko u nemilosti

POSTAVI ODGOVOR:

Please enter your comment!
Please enter your name here