Naslovna Kolumne Legalizacija progona

Legalizacija progona

0
Viši sud

Piše: Sibin

Izokrenimo, za trenutak, riječi Volas Stivensa: mi (dakle Srbi u CG), živimo u mjestu bez mogućeg opisa.
Pa ipak, u najsažetijem – ono jeste zastrašujuće, tim prije što je jednako getu, sa nevidljivom žicom.

Istina je da postojimo, ali koliko smo uopšte vidljivi, budući da smo potpuno prognani iz javnog prostora. Jesmo li, prema tome, i mi politička bića?

W3Schools

Naposletku: o Presudi se, zaista, ništa suvislo ne da reći! Sam proces vođen je njega radi, uprkos, dakle, što mu ama baš ništa nije išlo u prilog, ne bješe ni jednog materijalnog dokaza. Na sceni smo imali situaciju u kojoj je (kao) Pravo bilo direktno protiv a ne na strani čovjeka!

Ne, među ovo gore još nije doputovao naučno-fantastični, virtuelni i orbitalni 21. vijek. Što će, po sebi reći da – plemenska svijest dominira svojim zaostalim i duboko nasilnim, te isključivim i osvetničkim zakonom. Mada, i takav, on itekako zna i upravlja se instinktom interesa…

Kao još nekakav model društva, događamo se samo i tek uz pomoć podjela. (Devetog maja, u četvrtak, rano ujutru, mnogo njih je upalo u trans, ekstazu pa i histeriju, priželjkujući srpskim liderima u Crnoj Gori i narodu srpskom najgori scenarij! Sličaj delirij, sjetimo se, viđen je maja 2006.)

Ovaj narod je, jednom riječju – neprosvećen. Ukoliko ne živi uživljen u tuđu nesreću i muku, utoliko je manje dinamičan, produktivan i koristan… Pokreće ga samo užasan tabloidni naslov, stori o smrti, korotne legende…

Tako narod Srpski uvijek već, gospodo, ogoli ono što tavori na dnu novog, postkomunističkog, crvenog malog čovjeka ovih gora, koje je, vaistinu, najdalje od demokratije u dolasku, od emancipacije i političke kulture, od svega onoga što nam, opet, u svemu tako očigledno nedostaje. Uprkos zanosima jednog ministra u pat-poziciji, poznatog, valjda, kao izvjesni Darmanović.

U Crnoj Gori je presuđeno slobodi i jednom nacionu u ime sive, ulične i krimogene strukture moći, koja se politikom uvijek tek posluži kad ono nemoguće treba učiniti mogućim; kad se putem sile neprirodno pretvara u suvu realnost; kad se neljudsko transformiše u goli način dokraja razgolićenog, i sramnog života na kakav pristajamo.
(Ovdašnje mjesto bez opisa je malo i mračno!)

Pročitajte još:

Presuda srpskom biću

POSTAVI ODGOVOR:

Please enter your comment!
Please enter your name here