Naslovna Izdvojeno Kosta od Pive

Kosta od Pive

0
zatvor, spomenik,Nesporazumi, posluga, Policija, hunta,Zeta, svjedoci, Milo, , Ne, smeće
Bećir Vuković

Piše: Bećir Vuković

Az jesam Staniša samorani,
ispod zarisnika,
u sjeni Uspenija Bogomatere,
Vladičice naše,
poklanjam namastiru
svu svoju baštinu
oraću i kosaću
trn, zmiju u trnu,
oblak…
u oblaku vjetar…

(Zapis iz manastira Piva)

W3Schools

Kosta je minuo Pivom.
U Dolima, Kostu je dočekao krst, kao brat raširenih ruku.

Na pivskoj kosi ostavio ime Kosta, obukao se u Konstadina, koje je sašiveno na rođenju, i zamakao ukoso, prema manastiru.

Kad se kroz vijekove osvrnemo na naše postojanje, u svakoj sceni vidimo da je na prvom mjestu bjelozubi srpski jezik. Srpski jezik sa planine sišao.

Srpski jezik je naše istinsko tlo, naša vjera, cijelo naše pamćenje od Staniše samoranca do Marka Miljanova, od Marka od Meduna do Koste od Pive, od starca Milije do rovačkog Matije. Pamćenje koje govori o našoj utemeljenosti i moralnoj čistoti. Srpski jezik je naša žudnja za smislom, ljepotom žrtve, slika žudnje koja govori o veličini radoznalosti.

Srpski pjesnik je u svom jedinstvenom jeziku ostvarivao onu vrstu horizonta (prije svega horizonta zavičaja jezika), koji nas je učinio vrijednim samopoštovanja, koje, na tajnovit način, nalazimo kod srpskog pjesnika iz Stare Ercegovine, Konstadina – Koste Radovića. Pelin zavičaja, našao je najsigurnije zavjetrine između korica Kostinih knjiga.

I horizonti savremenog svijeta nalazili su odraze – licem u lice – u paralelnim pivskim ogledalima. Da pomenemo najurbanijeg srpskog pjesnika iz Pive, iz Smriječna, Novicu Tadića, koji u Pivi nikad nije pročitao nijedan svoj stih. Tadićevo jagnje sa kristalima u runu, u najdaljoj pivskoj pećini između svetova, brsti rukopis. Antipsalam je mogao napisati samo sin smrti.

Vidimo sada: više je Kosta uradio za zavičaj, nego kulturne institucije zajedno. Glavni junak Kostinog knjiženog djela jeste manastir Piva, i njegov metoh – Piva. Strašna odgovornost.

U porti manastira Piva, već pola vijeka, rumeni se izvir srpske poezije. Stradanje namastira i let njegovog kamenja, i svijanje novog gnijezda – oltara; sprovod ikona od Pivskog oka, i izranjanje grobova iz vodurine, slika je strašnog suda opšteg nam zavičaja.

Kosta je sebe priložio manastiru, baš kao i onaj samoranac Staniša, kao i Kostin predak koji je uzidao svoju sjenku u temelj nanastira Piva. I Staniša, i predak bez sjenke, i pjesnik Kosta, istinski su monasi manastira Pive.

Srpski besednik, i pivski pjesnik Kosta Radović, obraća nam se, i dariva nas svojim dramatskim uvidima: potopskim, apokalipstičkim, jovovskim, uvidima u očuvanje vjere, uvidima u etiku ljudskih razloga i činova uspona, i padova. Uspona, od samoranca Staniše, koji poklanja manastiru sve što ima – zarisnik, i trn, i zmiju u trnu – ali i vraća bogu njegov oblak – u oblaku njegov vjetar. Pomalo je ovakvih stihova u svjetskoj poeziji. Ovakvih stihova neima ni u Eliotovoj „Pustoj zemlji“.

Kao što je Piva stradala, tako je i Kosta stradao radi stradanja Pive. Kosta se nije mirio sa potopom Pive. I, to je ljutilo graditelje, one koji su zajazili kanjon, pregradili, prezidali planine, između čijih se brda, odonda, izležava mrtva vodurina. Kostino djelovanje nije išlo ukorak sa petogodišnjim, odn. stogodišnjim planom komunističkim, potopima srpskih manastira, misira i Miruša, i razaranjem srpskih kulturnih rezervata. To nemirenje, Kosta je na razne načine plaćao, bio na meti stroge kritike graditelja – rušitelja. Bogme, bio je za nešto kriv, i izvjesnim ispisnicima, do samrtnog časa. Ali Hrisos spašava izabranike, a goni gonitelje.

Sami je bog pomogao da Kosta Radović u zemlju ne ode praznih ruku. Mitropilit Amfilohije, za knjigu „Kuća kod Hrista“, kao predsjednik Žirija nagrade „Marko Miljanov“, obradovao se što će se potpisati preko prsiju Marka Markova, i što je ta nagrada, konačno, poslije mnogo ljeta, u zadnji čas, prekoračila prag dvije kuće Konstadina Radovića. Preko praga kuće na oba svijeta.

Dok ležaše na samrti, vladika i pjesnik Amfilohije, na umorne, prekrštene ruke srpskog pjesnika Koste Radovića, spustio je orden sa imenom Marka Miljanova.

POSTAVI ODGOVOR:

Please enter your comment!
Please enter your name here